Razgovarao sam juče u gradu sa jednom starom školskom drugaricom, žalila mi se na novog dečka, kaže sve je super, kune se u ljubav, a iza leða provaljuje u mob, prati i spijunira, dokle idu granice tolerancije?
Sta mislite o posesivnim osobama? Kako ih lečiti?
Da li to treba povezati sa ogromnim nedostatkom samopouzdanja (smatraju se nevrednim dovoljno, pa misle da je svaka osoba u blizini njihovog partnera opasnost)?
Da li osoba koja je toliko ljubomorna i stalno misli o partnerovoj prevari zaprvao nije sigurna u svoju vernost?
Bolesno ljubomorne osobe koje ja znam uglavnom obožavaju flertovati, ponekad izgleda da im se jedino od toga i sastoji život, opet to se može povezati s nedostatkom samopouzdanja i potrebom za samopotvrðivanjem ili dokazivanjem ili tako nečim...
Šta mislite o svemu tome?