Jedinstvena Tržnica Proizvoda I Usluga U GalaksijiNovootvorena tržnica, ponuda i potražnja u susretima bez granica, kupnja i prodaja dobara, nekretnina, ideja, proizvoda i usluga u alternativnoj valuti!
\\\"
Rast cijena je dovoljno loša vijest i kad si zaposlen, kad je tvoj najveći strah zatražiti od gazde povišicu, a on ti odgovori \\\'ne\\\', što znači da ćeš to morati reći svojoj ženi, koja će misliti da si ti veliki, glupi gubitnik, baš kao što će isto pomisliti i njezini otac i majka i svi njeni prijatelji; ali to je dvostruko lošija vijest kad nemaš ni osnovnih prihoda s kojima bi mogao platiti veće cijene, i također, nema ni radnih mjesta na kojima bi mogao zaraditi neku plaću s kojom bi mogao platiti više cijene! I sada su svi, uključujući i trećinu stanovništva koju još uvijek nisu zamijenili roboti i koja još uvijek može održavati ostale dvije trećine stanovništva, u velikoj, velikoj nevolji. Razlog zbog kojeg smo toliko fanatično osuđeni na propast je prosta jednostavnost: kad jednom krenete nizbrdo cestom visoko polugovanog bankarskog sistema djelomične obvezne pričuve koji stvara novac bez podloge kao dug, nije se tako lako zaustaviti, najviše zbog toga jer ako se pokušate zaustaviti, onda ćete umrijeti strašnom smrti, što je razlog zašto to i nije toliko popularno. Od nikuda ne stižu dobre vijesti, i nikad više ih neće ni biti, jer ne postoji nikakav izlaz iz ekonomskog kaosa uzrokovanog stvaranjem previše kreditnog novca u predugom vremenskom periodu, osim masovnih stečajeva i gubitaka, bijede i patnje, sve dok nas vlada zbog odvlačenja pažnje ne uvuče u neki novi razorni rat, nakon čega će sve postati još gore. Srce mi puca pri pomisli na o koliko previše novca pričamo, govorimo o 40 službenih dugova, i iako nitko ne voli matematiku, nije potrebno biti raketni inženjer da bi se shvatilo da je 13,3 trilijuna dolara pomnoženo s 40 mnogo novca za dugovanje, pogotovo kad je čitav BDP cijele fanatične države samo nešto više od 14 trilijuna dolara, ako i to\\\", Mogambo Guru.
Pravi neprijatelj, govorio je američki poeta, glazbenik, satiričar i politički mislilac Ezra Pound, je internacionalni kapitalizam.
\\\"
Svi su ljudi posvuda bili njegove žrtve. Oni rade i danju i noću na punjenju svojih džepova, svaki dan i cijeli dan i cijelu noć na pražnjenju naših džepova. Kapital je živi pijesak pod nacijama, jednog po jednog - uništava sve narode, uništava sve zakone i sve vlade. Lihvarski sustav je uzrok ratovanja kroz povijest. Dok ne znaš tko je posudio što i kome, ništa ne znaš o politici, ne znaš ništa o povijesti, ne znaš ništa o međunarodnim svađama\\\".
Svima nam je poznato da je u novcu korijen sveg zla, no tu kao začarano nekim čarobnim štapićem, završava svaka priča o novcu.
Međutim, ako je to toliko očito, koji je onda korijen novca? Zašto niti jedan učenik, student, profesor, radnik, umirovljenik, službenik, trgovac, doktor, vozač, smetlar, građanin, vijećnik ili gradonačelnik nikada ne upita zbog čega je svakoj zemlji nametnuta nadnacionalna neovisna institucija-središnja banka, i zbog čega je u svakoj državi bilo koja vrsta valute osim one koju izdaje u opticaj ta ista centralna banka, izvan zakona?
Bertolt Brecht, njemački dramaturg, poeta i redatelj, gledao je na novac s ovog stajališta: \\\"
Pljačka banke nije ništa u usporedbi s osnivanjem jedne\\\"!
Postoji razlog zbog kojeg je obrazovanje trulo, a iz istog razloga bi trebalo zaudarati do vječnosti.
Korijen novca je u dugu.
Daleko od očiju javnosti, krije se nevidljiva strašna sila i ogromna moć bez premca u povijesti postojanja ove planete,
emisiona dobit ili takozvani seigniorage, sredstvo zlonamjernih ekonomskih umova putem kojeg onaj tko kroz zakonski monopol izdaje i propisima nameće prihvaćanje valute nesvjesnoj naciji, odlučuje o njenom životu ili smrti.
Talijanski dnevni list Il Giornale, jedne od novina s najvećom tiražom, nedavno se ipak usudio svojim čitaocima staviti do znanja da je
globalna monetarna suverenost u privatnim umjesto u javnim rukama.
Johann Wolfang Goethe, njemački pisac i poeta, dramaturg, definirao je davno princip koji osobito vrijedi za današnji monetarni sustav, ovim riječima: \\\"
Nitko nije veći rob od onoga tko je uvjeren da je slobodan iako to nije\\\".
Kada središnja banka izdaje valutu u opticaj posuđujući je, ona navodi nesvjesnu društvenu zajednicu da toj valuti stvara vrijednost samim prihvaćanjem. U istom trenutku, središnja banka em što oduzima od društvene zajednice isto toliko, em što zadužuje društvenu zajednicu za još isto toliko.
Iako su mu u stvarnom svijetu dužnici, građani žive u iluziji da su novcu kojeg imaju u džepu, vlasnici.
Banke naime izdaju novac samo u obliku zajma, tako da je novac koji cirkulira u optjecaju dug opterećen kamatama.
Jasno prepoznatljivi znak ropstva leži u činjenici da se imovina rađa u rukama banke, zbog toga što novac izdaje posuđujući ga, a nekome nešto posuditi je prerogativ vlasnika.
Osnivanjem Engleske Banke i sustava središnjih banaka, svi narodi svijeta su od vlasnika pretvoreni u dužnike za vlastiti novac.
Društvene bolesti koje je izazvao novac-dug, degradirale su čovječanstvo na niske nivoe, niže i od najnižih, zvijeri naime nemaju imovinu, ali ni dugove.
Imovina od milijun kuna nečeg ili ničeg?
Dug od milijardu eura nečeg ili ničeg?
Biti ili ne biti, što bi rekao William Shakespeare, danas je silom prilika postalo imati, nemati ili posuditi.
Ionako samo teorijska podloga novca već nekih tri stotine godina od osnivanja Bank of England, 1971 godine je zbog neizbježnog stečaja Sjedinjenih Američkih Država zakonom Richarda Nixona o ukidanju \\\"Zlatnog standarda\\\" i službeno, u praksi pretvorena u pepeo i prašinu.
Svim ljudima svijeta, na najbrutalniji način je stavljeno do znanja da su prevareni, da su novac, podloga, pokriće, konvertibilnost i vrijednost sasvim različite stvari.
Od tada pa do danas, najprljavijim trikovima na svim nivoima, kroz zakon, obrazovanje i medije, od ljudi svijeta se sakriva gola istina da novcu bez ikakve materijalne podloge kojem je bez obzira na velike znamenke vrijednost isprazna nula, vrijednost ne stvaraju potpisi guvernera središnjih banaka već oni koji ga kao takvog, apsolutno bezvrijednog, prihvaćaju, što je još gore, potpuno nesvjesno, u obliku duga.
Banci je kroz zakon, na štetu cijele društvene zajednice, neka viša sila osigurala monopol na stvaranje neograničene količine novca bez ikakvog rizika, doslovce iz ničeg. Banci je time, iako osim zabluda ne proizvodi nikakve stvarne vrijednosti, pružena beskrajna kupovna moć.
Eto zašto je pitanje monetarne suverenosti majka svih pitanja, pitanje nad pitanjima, tko je vlasnik valute u trenutku njenog stvaranja?
Sve je drugo, svaki prijedlog, svaki zakon, referendum, kandidatura, teorija, ekonomska mjera, teorija ili obećanje, sasvim nebitno u odnosu na ovo monetarno pitanje, tko god tvrdi da razmišlja i djeluje u zajedničkom društvenom interesu, prvo napokon mora odgovoriti na pitanja s vrha liste, tko je u trenutku njegovog izdavanja vlasnik novca, na koji način ga treba izdavati i kako njime upravljati?
Naravno, pojavit će se neki s tvrdnjama da postoje središnje banke i u narodnom vlasništvu, no to treba shvatiti samo kao uvredljivu šalu na koju treba odgovoriti jednako uvredljivom mjerom: ako i postoji ikakav razlog zbog kojeg društvena zajednica u takvom sustavu putem državnih institucionalnih duhova i centralnih banaka sama od sebe posuđuje bezvrijedne komade papira, zadužujući se time do smrti sama prema sebi za iste komade bezvrijednih papira plus kamate, plaćajući ih stvarnim radnim satima, mukom, trudom i imovinom, onda je taj razlog svakako bolestan.
Suludi korporativno-profitni globalni financijski model cijelo vrijeme očajnički treba pronalaziti nove naivce, ali svijetu sve više nedostaje idiota, sve je veći broj ljudi koji se odriču financiranja korporativnog ratnog stroja svojom djecom i porezima.
S obzirom na to da je društvena zajednica ta koja stvara realno, opipljivo bogatstvo, i budući da su oni ti koji mu samim prihvaćanjem stvaraju vrijednost, novac se mora rađati u vlasništvu građana.
Izvor najveće, ključne moći ne leži u stvaranju zakona nego u stvaranju novca; ništa, ni pravosudne, izvršne i zakonodavne odluke zajedno, nema veći utjecaj na naše živote od novčanog sustava.
Za svaku društvenu zajednicu je vlasništvo nad novčanim sustavom temelj postizanja trajnog prosperiteta.
Gdje si rođen? Gdje je tvoj dom? Š to radiš? Kamo ideš? Ako ikada namjeravamo stvoriti bolje sutra za sve nas, svako pojedinačno mora naučiti letjeti da bi napustio unutrašnjost ovih nevidljivih zidova u kojoj sporo umire porobljen.
Zašto odbaciti moguću budućnost, ti si uvijek slobodan promijeniti svoje mišljenje i odabrati drugačiju budućnost.
Ne postoji takva stvar kao problem, za svaki problem postoji rješenje kao što za svaku želju postoje sredstva kroz koja ju ostvariti.
Tko je taj koji umjesto u iluziji duga prihvaćenoj u neznanju i ignoranciji, iluziji koja se već predugo vremena koristi za porobljavanje i kontrolu čitavih naroda, razaranja, smrt, glad, ratove, genocide i samoubojstva, ne bi volio živjeti u stvarnom,
najboljem mjestu u cijeloj galaksiji?
Izgraditi najbolje mjesto u galaksiji nije nemoguća misija, ali se treba malo potruditi i poraditi na tome.
Dobra, imovina, nekretnine, ideje, proizvodi i usluge... ponuda i potražnja na jednom mjestu u susretima bez granica.
Pogledaj ono o čemu se ne smije govoriti, umjetnost preživljavanja u kontinuiranom kolapsu: Novootvorena Jedinstvena Tržnica Roba, Proizvoda I Usluga U Galaksiji, Kupnja I Prodaja U Alternativnoj Valuti!U slučaju da i nisi uspio baš najbolje shvatiti o čemu se ovdje radi, evo šta predstavlja ova nova tržnica, evo šta znače monetarna suverenost i financijska neovisnost kroz alternativnu valutu:
Nije li ti već vozeći se, dosadila policija skrivena s kamerama i radarima iza svakog grma, nije li dosta više svih tih besmislenih kazni? Nije li ti već dozlogrdila birokracija državnog aparata koja se zbog javnog duga svaki dan pojavljuje s novim, sve smušenijim zakonima čijim kršenjem utažuje glad za novcem? Doista ti se toliko sviđaju nadzorne kamere na svakom koraku, zaštitari ispred svakog objekta, teroristi u svakom prolazniku? U društvenoj zajednici u kojoj se novac pravedno distribuira, ulice i radna mjesta su puni prijatelja, a ne neprijatelja, umjesto da se međusobno mrze, ljudi se vole. Tamo gdje postoji ekonomska pravda, zdravstvenom sustavu nije potrebno izmišljati nepostojeće epidemije i pandemije zbog opstanka. Kad društva za zaštitu životinja nisu financijski ugrožena, onda ni ljudi nemaju problema s životinjama, ni životinje nemaju problema s ljudima. Na medijima nećeš više gledati, slušati i čitati orgijanje novinara u manipuliranju infomacijama. Nestankom straha za osobni dohodak, nestaje i strah od gazde, zašto bi za milostinju proizvodio robu nikakve kvalitete u količinama koje ni populacija cijele galaksije nije sposobna potrošiti? Konačno će ulicama prometovati i nebom letjeti revolucionarna prevozna sredstva bez zagađivanja okoliša. Neće više biti nepremostivih prepreka za ostvarenje dobrih ideja. Neće ti više faliti slobodnog vremena ni za sebe, ni za obitelj. Ni ti, ni tvoja djeca, nećete više ginuti na nekim dalekim frontovima u besmislenim ratovima. Na policama ćeš kupovati zdravu hranu, a ne plastiku koja uzrokuje karcinome, ako i nisi dobar kuhar, moći ćeš prijatelje izvoditi na večere u restorane. Zašto si ne bi mogao priuštiti putovanja u krajeve o kojima si do sada samo sanjao, za turizam ti neće faliti ni novca ni vremena. Najvjerojatnije ćeš i dalje umirati, tko bi ga znao, no ne umjetno od dosade ili iz očaja kao do sada, nego uslijed prirodnog procesa starenja.
